Problemi sa ucenjem

U sobi ti i knjiga i logično je da bar čitaš ako ne učiš. Ali, ne, ti diraš se dolje, loviš muve sa jednom rukom, razmišljaš o potencijalnim pojačanjima Mladog Radnika, zaštiti srpskih interesa u Teksasu, govoriš riba, riba, pušiš cigar, uvrćeš dlake na nogama u male pletenice, crtaš po knjizi, grizeš olovku, naslijepo cijediš bubuljicu na guzici, vježbaš potpis.. I poslije par sati shvataš da si kreten da ti je prošao dan i onda odlučno kažeš sebi, ajd bar ovo sat vremena prije spavanja da uzmem učit. I uzmeš knjigu i kažeš sebi počinjem, ali samo da provjerim koliko mogu gurnut olovku u nos i kako igra Radnički, dobar je mali Kostić, mogo bi u Zvezdu, tu mu je cijena oko 200 iljada, ne vjerujem da je veća, ipak nije on u bundesligi, da je u verderu bila bi mu cijena 2 miliona. Nemaju ni klubovi strpljenja... Sutra u 7 naviješ sat da učiš i kad zazvoni, pomjeriš ga 10 min još da odžonjaš i probudiš se u 12 i po. Odžonjaš do 2. Jedeš sereš i konačno Uzmeš knjigu, jednom rukom knjigu, a drugom kitu i sjećaš se one džore što ti je 2009 pokazala sisu, kad ti dosadi batališ onaniju i uzmeš olovku u ruke i guraš u uvo da vidiš kolko može stat, izvadiš ono iz pupka i daš mu ime i igraš se sa njim, proučiš potencijalne transfere u Lil i složiš se sam sa sobom da je nađ faca ma šta ko pričao, čupkaš dlake iz nosa, uradiš 2 i po trbušnjaka, i kažes jebem mu mater u pičku sad ću da učim i pročitaš po reda, pa zapališ da ti bude bolje i da ode slabost, pa nazoveš druga da ga pitaš da li čuo foru ko je najagresivniji poker igrač, onda vidiš da je vrag odnjeo šalu da bi trebao učit i odlučiš da ćeš uzet učit samo još da vidiš ko bi bio najbolje rješenje za zamjenika kapitena u Partizanu i da vidim kolko od olovke može stat u oko.